„Dok tražim fotografije koje ću poslati Bobi za njen blog, želudac mi je u grÄu, glava me momentalno zabolela i na ivici suza sam. Prilazi mi osmogodiÅ¡nji sin, baca pogled na fotografije od pre nekoliko godina i pita: „Mama ko je ova teta?“ E sad su mi stvarno suze krenule. RoÄ‘eno dete me nije prepoznalo…
Od malo fotografija koje imam od 2006. do 2014. (jer sam izbegavala fotoaparat) izabrala sam one na kojima možete videti ženu koja je u jednom periodu svog života bila toliko oÄajna zbog svoje debljine, da je pokuÅ¡avala sve moguće i nemoguće misije, ne bi li skinula gram. Posebno bih naglasila da sam se veoma loÅ¡e osećala. OÄajna i duboko nesrećna htela sam da dokažem svojoj okolini da me nije briga za kilograme koje nosim, da je bitno kakav je Äovek iznutra, da možeÅ¡ biti srećan i sa viÅ¡e od 90 kg, a biti visok samo 163cm. I tako u ratu i inaćenju sa samom sobom moja tuga je bila sve veća. Onda mi se desila druga trudnoća, koja je bila teÅ¡ka jer je moja ionako „naÄeta“ kiÄma jedva izdržala sav taj napor.
Dok sam jednom prilikom “ fejsbuÄila „naiÅ¡la sam na komentare jedne žene koja se hvali hrono ishranom. NajviÅ¡e me privuklo ono „jedeÅ¡ bez ograniÄenja“. I poÅ¡to sam osoba koja ne podnosi ograniÄenja, logiÄno je da sam pogledala i prouÄila o Äemu se ovde radi. Odmah sam shvatila da je to za mene. Dva meseca nakon poroÄ‘aja otiÅ¡la sam u Anti Aging Dijagnostik Centar, dr. Gifing, uradila pregled, razgovor sa nutricionistom i tako krenem u pohod na masnoću u mom telu. Nije bilo lako uskladiti dnevne obaveze, dojenje bebe, svakodnevni rad sa starijim detetom Å¡kolarcem, pripremanje duplih obroka (za muža, sina i mene), plus sve ostale kućne obaveze, ali ja sam uspela i veoma sam ponosna na sebe. Za devet meseci sam sa 86 kg stigla sam na 63 kg. I to nije kraj za mene, joÅ¡ par kilogramÄića i ova žena će izgledati bolje nego kad je bila devojka,a Å¡to je najvažmije od svega, zdrava sam i srećna mama i supruga. Moja deca će imati na koga da se ugledaju“.