Medicinska sestra
Već nekoliko godina, ja sam druga osoba. Postala sam depresivna, muÄe me strahovi u vezi s mojim i zdravljem moje dece, jednostavno neprekidno brinem o neÄemu.
Kada bi stariji sin izaÅ¡ao uveÄe, ne bih spavala celu noć, iako bi se on vratio kući pre ponoći. PoÄela sam da imam burne reakcije za najmanju sitnicu na poslu ili kod kuće, Äak sam imala i nekoliko histeriÄnih epizoda. Jedna od njih se dogodila na semaforu. Moj muž je vozio, a vozaÄ ispred nas je naglo i bez vidljivog razloga zakoÄio, pa smo se blago sudarili, iako je muž zakoÄio na vreme. VozaÄ je izaÅ¡ao napolje, vikao i pretio rukom, na Å¡ta sam ja izletela iz automobila, pre nego Å¡to je muž izaÅ¡ao, priÅ¡la vozaÄu i toliko vriÅ¡tala na njega uz gestikulaciju rukama, da se ubrzo vratio u automobil i odjurio. To nije liÄilo na mene, jer ja, inaÄe, nikada ne bih odreagovala na ovakav naÄin. Srce mi je jako lupalo, dobila sam glavobolju jer mi je pritisak naglo skoÄio. Bila sam van sebe.
Posetila sam razne lekare, od psihijatra, preko reumatologa do kardiologa. Svaki put sam imala razliÄite tegobe. Osećala sam konstantan umor, gubitak snage, bolove u zglobovima i kostima. Libido mi je bio na nuli, a osećala sam i veliku slabost u miÅ¡ićima. Bila sam zaboravna i priliÄno dekoncentrisana.
Posle viÅ¡e godina lutanja, sasvim sluÄajno sam proÄitala tekst koji je doktorka Gifing objavila i odluÄila da odem na konsultaciju. Ispunila sam neke upitnike, uradila laboratorijske analize i dobila terapiju u vidu testosteronskog gela koji sam ujutru nanosila na butine. Nekoliko sati nakon nanoÅ¡enja gela, osetila sam olakÅ¡anje i moje zdravstveno stanje se popravilo. Prosto se pitam kako sam uopÅ¡te mogla da funkcioniÅ¡em proteklih nekoliko godina.